~ Ace of Diamonds ~

ovo pisem samo da si zabiljezim ovaj datum, da si znam racunat u buducnosti nesto privatno, ali kad sam vec ovdje moram se pohvalit kako mi ovaj blog.hr kao provajder postaje sve vise i vise antipatican, nedavno sam nes pokusavo i skonto da, se arhiva cudno ponasa, u jednu ruku je to meni cak i dobro, al cisto sa njihove strane nije u redu.

nego u stvari vise i ne pisem ovdje tako aktivno, vjerojatno zato sto je previse ljudi zalazilo ovdje pa nisam mogo tolko da slobodno pisem sto zelim, ali sada nema nikog osim mene pa se uvjek mogu pravit da pisem nevidljivom prijatelju, tj. neznam kako da to definiram, pa to kazem tak jadno ko u nekom jeftinom filmu, kao da sam djete, jel ipak najljepse je bit malo djete koje pola stvari ne kuzi, u jednu ruku je neznanje veliki blagoslov, pogotovo kad se zeli sretno zivjeti, kad vidim neku budalu na ulici uvjek im je sve fino, ljudi to alkoholom pokusavaju postic, al to kasnije zavrsi totalno suprotno, jel ostanu svjesni svog stanja i to onog usranog, al dobro pokusat ostat stalno pijan je uvjek luda ideja takim likovima, svi znamo kako takve situacije zavrse.

nekako mi se gadi zivot trenutno, ljudi pitaju glupa pitanja i pricaju gluposti, sve je nekako jadno, nitko nemoze skuzit sto se kaze, nego svi su poceli filozofirat, ako kazem cipela, onda mislim cipela, a ne tramvaj ili drvo, naporno je kako su svi postali pametni, kako je evolucija presla u revoluciju ovih novih generacija i novog doba, tolko su svi pametni da vise nevide kolko su glupi. sad i ja pametujem, al dajem si za pravo da imam svoj pametni trenutak i makar svima zvucio ko glupan i budala, samim time sam bar uspio, jel vecina su budale, a ne zanima me sto budale misle i sto je njima glupo...


odrezak... .. .

tako, evo mene opet malo da tipkam kojekakve stvari koje mi padnu na pamet, nes sam sad malo pogubio tocno stvari koje sam htjeo tipkat, al nadoci ce mi usput dok pisem, bas si danas razmisljam malo o ovim blagdanima iako moram se pohvalit da ove godine nije bas tako strasno ko inace sto bude sve extremno depresivno, a to mogu zahvalit jednoj posebnoj osobi koja me eto uspjela malo oraspolozit dane mislim previse na gluposti, al opet ja ko malo djete cim mi se ukaze prilika da razmisljam o glupostima ja koristim to vrijeme i eto, a sto cu kad mi je to uvjek tak neka sila ili kak vec, nego tako danas, tj. sad je vec bozic, al eto na badnjak, sto bi znacilo jucer samtako malo oso prosetat do jedne firme dostavljacke ili kako bi se to vec moglo nazvat, u glavnom bave se dostavom, ja kazem postari, jel i jesu u jednu ruku pa tako, dakle ja tako malo oddremo ovaki uljenit do tako predpodne i reko idem bas vidit, ocekujem nes pa ne znam vise di je to sve zapelo i ono, k osto se kaze, jebe lud zbunjenog, bas se tako nekako i osjecam, samo vise koda sam ja ovaj zbunjeni da me ovaj drugi ludi jebe, al u mozak sve mi se cini, nego u glevnom tak malo ja krenio tamo i ono sve puno, cjeli grad ko mravinjak, svi se uzvozali nekud i uzjebali kad moram bit prost, al eto, ispricavam se. uglavnom nekako jedva se probio ja kroz tu rulju i taj ko fol promet i cijelo vrijeme si razmisljam kako se svi nes uzjebu oko tih blagdana imamo termine par puta u godini kada svi nekud idu svi nes moraju vamo tamo, kao to blagdansko raspolozenje ili kak vec to sve nece opravdavat, bombardiraju sa kojekakvim uplatnicama za ljude koji boluju od kojekakvih bolesti, prosjace kao da cijele godine svi zive od ljubavi i samo oko tih udarnih termina svi padnu na prosjecki stap, mislim aj dobro, al to mi nekako onako dođe ko pljuvanje po ljudima kojima stvarno treba svasta, a nemaju nista, al dobro, taki je narod pokvaren tak da me to nekako vise ni ne cudi, ali uvjek obratim pozornost na sve te pokusaje, od koji je vecina kojekakvo zavlacenje i to si uvjek nekako uzmem za pravo da kazem, da netko bi reko sta ja znam bla bla, mozda stvarno nekom od njih treba, a dobro, ko sto sam reko ja sam to sebi uzeo za pravo da kazem sto mislim, a mislim da seru, u stvari to je malo grubo, ali kad ti navodno gluhonjema osoba dođe trazit novce sa onim svojim vec ufuranim biznis vizitkama na kojima pise ukratko sa jako lijepim rijecima daj mi pare i nakon sto procitas to promrmljas sebi u bradu da neces nista dat, odjednom ista ta navodno gluhonjema osoba odjednom cuje i fino se okrene i onako drsko ode bez da mahne ili bar klimne glavom, al dobro, to je samo jedan od primjera, kojih sam eto u djetinjstvu imao puno puta priliku vidjet, bas sa tim ljudima koji se sprdaju na racun gluhonjemih i pokusavaju si tu zaradit koju kintu, mislim ljudi se vjerojatno sjecaju kako su prije znali cesto ic one privjeske prodavat po lokalima, a sad ovi navodno gluhonjemi nece ni da prodaju po simbolicnim cjenama takve stvari nego samo oce pare pare i jos para, svi se iskvare oko blagdana i pokucavaju ispast fini, a bas daju suprotnu sliku i to je meni presmjesno, u jednu ruku dobro za razbijat tu blagdansku depresiju, malo se nasmijes ljudima i sve bude malo boljenego gdje sam ja stao. da i tako ja prolazim kroz tu rulju i provucem se fino malo po strani i lagano do te dostavne firmice prosetam, malo ogledam sta ima okolo i tak to, nes sam se usmrco sav neki traljav koda me neko isprebijo, a sto mrzim kad mi na zimi pocnu suzit oci, jao, odma mi dođe da se okrenem i odem odakle sam doso, al dobro, necemo se ponasat ko djeca pa ajde dalje. tako ja dođem u tu firmicu i bla bla, ko fol izvoli, naravno vec smo na ti iz nekog razloga, al dobro. pita mene gospodicna mlada, mozda cak vec i gospođa, al to je nevazno, pita ona mene tj. kaze mi izvoli, mislim u sebi, o kulture, al dobro, i kazem ja ma samo sam doso provjerit jel nesto za mene doslo mozda kod vas, a ona meni na to onako zacuđenu facu baci i pita "a ko' si ti ?", ja onak na tren osto paf opet, mislim ne forsiram neku bas kulturu silnu i tak to, al mislim ono, pa valjda se pita ime prezime i tak to, al dobro, kazem ja njoj sve i adrese i sve i ona provjerava ko fol, ono pita nekog tam lika na telefon kao vamo tamo i kao nema, reko aj super i bla bla odakle je trebalo doc, ja joj kazem i ona kao nema nista, mozda poslje bozica ili nove godine, reko super, predivno, na tren sam se osjecao onako duboko u sebi ko princeza, al dobro to nije dugo trejalo sve dok nisam prvi put trepnio onda je ta silna komedija u meni opet krepala i onda sam se ipak osjeco ko govno, ispricavam se na izrazu, koristim ga u nedostatku pametnijeg. tako ja onda krenem van i razmisljam si o toj zenskoj, kako ima tej neki blago sjeban pogled, lol, sad jos ako nekim sllucajem ovo procita, sto me nebi bas ni cudilo stim da vjerojatno vrzma po netu dobar dio radnog vremena, ako ima net tamo u buksi, al dobro, nego ima taj neki blago sjebano cudan pogled, nekako pun mrznje neke, sta ja znam, onako nekako se ponasa uzdignuto, al konta se odma na prvi pogled da ju nes gadno jebe u zivotu, al eto, ko sam ja da se petljam, sam eto zapazam neke bezvezne sitnice koje eto u stvari nebi ni trebo zapazat i zamarat se. nego tako ja izađem van i malo si nes zujim onako mislim bezveze, bacim pogled na jedan autic krajem, nekakvi slicni bi i ja volio sebi uskoro nabavit, simpa stvarcica, inace tako dobra masinica i bla bla, i na tren sam sebe prekinem i sjetim se onog sto mi je rekla "a ko' si ti?" i onako se nes zamislim, pa da vis dobro zenska kaze a ko sam ja ?, i tako nes sam odzujio i tak, vracam se kuc i stalno to nekako navire u glavi, malo odlutam i onda se opet sjetim i tak stalno, idem kuc i razmisljam si o jednoj cokoladi i ne znam sta da radim, mislio sam mogo bi otic kupit tu cokoladu sad, al eto nekako jednostavno noge nisu same okrenile kud treba i ja reko, aj dobro onda cu ih pratit kuda me vode, necemo nista na silu forsirat i tako da sam oso pravac kuc polako i bas me to tako ceska cijeli dan po glavi, taj bozic i sve to i to sto mi zenska rekla ko sam ja i sve to, sve te sitne pizdarijice koje jednom godisnje izviru na vidjelo, bas si sad nes razmisljam kako me zanima kolo cemo imat samoubojstava ovog bozica , al necemo tako crno sad, to mi samo proletilo mislima, nevazno, i tak dođem kuc neki rucak je bio ni ne sjecam se, neke ribe sta ja znam, u glavnom glavinjam vecinu dana, ko sto se vidi iz prilozenog ne idem nikud famozno slavit bozic ili u crkvi ili tak nes, nego eto opet ja u nekom svom filmu slavim neki svoj bozic, na neki svoj nacin i eto, ovaj put sam ovdje, pred svojim trošnim kompom, buljim u ovaj moj krasni monitor koji isto uvatio taj bozicni duh pa malo svojevoljno mijenja boje i tak to, malo se igra mojim zivcima, valjda misli da me to smeta ili tak nes, ili me pokusava malo razveselit sa svojim zmiganjem. tako da eto malo uzivam ovako sto bi reko samostalno, jel samacki mi nekako zvuci malo nastrano, uskoro mozda i okrenem na spavanje, malo se gasi vatra i tak to, al dobro, jos cu da istipkam sto mi je na pameti. da malo sam nes tako jeo i vidim za vrijeme vecere neke najava za film neki ko fol i reko a i onako lapim idem ja malo to gledat, naravno na ovim nasim drek domacim tv kanalima, al dobro, u glevnom tako malo sam pokuso gledat, al u prisustvu ovog mog brata malo tesko, al dobro kad se primirio malo ja tako gledam i kao neki lik kupi familiju preko bozica vamo tamo, kao ima para nema familiju i ja si mislim ma de mrš covjece, kako svi oko tog prave frku, pa da nije ni men krasno, al mislim ono, ma de u glavnom tak lik se malo sprda, kao neka komedija bla bla, nevazno i mislim si ja pa covjece i najveci antikristi slave taj famozni bozic, bas tako uvidim u jednoj komuni u kojoj vecinom isprdavaju crkvu i ta krscanska uvjerenja, a sada svi kao bozic, sretan bozic, bla bla, i te shemice i mislim si koje je to sad licemjerje, cijelu godinu tako ljudi pricaju kako ne vjeruju u ovo ne vjeruju u ono, a onda kad dođe taj dan cestitaju si bozic i sve super, idemo po bor, idemo po poklone, bla bla, da fora bude veca dosta njih zavrsi i na ponocki ili polnocki, ne znam vise ni ja kako se pise ni kako se kaze u glavnom ljudi stalno nes glumetaju i meni to sve nekako postaje sve vise i vise smjesno, nekad sam sebe pomalo uspijem uhvatit u ttrenucima kad se jednostavno smijem na takve stvari, netko bi jos mogo pomislit vidi luđaka smije se ko lud na brasno, al dobro, nekako me nije ni briga sto ce tamo netko mislit, ako uopce vidi da se ja smijem, u stvari mene ko vidi da se iskreno smijem na glas taj je jako sretan covjek, jel to se događa ko od prilike pomrcina mjeseca u nasim krajevima, al dobro, mozda se i to promjeni jednog dana, nego mozda je dosta ovog bozicnog duha i sveg tog lijepog sto nam bozic donosi, mozda eto samo za danas, pa sljedeci bozic napisem ponesto friskog jos, ocu samo rec da eto, nije ni los ovaj badnjak bio, iako je mogo bit i bolji, ali necemo bit nezahvalni, dobro je i ovako, a bolje ce bit kad si napravimo bolje, tj. kad si ja napravim da mi bude bolje, a za vas ne znam, kako god vi zelite i kako ocete, tj. mogo sam i na ti preci, a ne da te vijam, kad vec mene nece vijat onda da i ja ne vijam druge, nego eto, dosta sam ja naskrabo pa se citamo drugi put malo, da ne potrosim sva slova sad odma pa da nagodinu nemam sta pisat, jos cu ja jedan osvrt na novu godinu napisat, ako mi dođe kakva inspiracija ili tak nes, kako se to vec zove danas, nego eto, sretan ti bozic, to je sad kao reda radi, meni nije sretan, al eto nek tebi onda bar bude fino i tak, provedi se dobro, u stvari to je vec djelomicno ostvareno stim da je sad vec bozic sluznemo, ako se ne varam, pa eto, to bi bilo to od mene, pa se cujemo.

uzivajte ili bar pokusajte uzivat kolko bude situacija dopustala i sve najbolje za bozic, a moze i za novu godinu, ako se ne citamo do onda, al ocemo bar sa malim zakasnjenjem.

odjava ... .. .

Malo da se raspišem, vec kad opet eto subota navece, tj nije vise ni vece, nego noc, al dobro recimo da je jos mlada noc ko sto se serucka tako cesto u stereotipnim spikama i tak slicnim pizdarijama, bas sad tak slusam neke pjesmice, dosta dobrih ima za koje nisam ni cuo, nije vazno o kome se radi i koje pjesmice, al bas sam se onako zapito malo, imam tamo jednu gitaru staru onu akustaru iza vrata, sad vise nema osobe koja je svirala sa njom tu i tamo tak da samo skuplja prasinu, nitko nece da je se rjesi, a opet nicem ne koristi, jednom recimo davno, nije bas neka davna povijest u pitanju, ali opet ima sad vec neko vrijeme odkako se to desilo, u stvari nije se desilo, al mislio sa tu gitaru poklonit jednoj osobi koja vise ni ne zna za mene sad, u stvari ko sto ja znam rec, nista se ne zaboravi, ako se ikad zapamtilo, ali se zanemari i ignorira, to definitivno, u stvari sto sam ja htjeo pisat, da. ta gitara me tako nekad malo ko privuce i onda kad nema nikog onda znam nekad malo provuc prste preko nje, malo cisto iz znatizelje malo prodrndam onako bez ikakvog znanja, da nebi netko mislio da znam svirat, ja to onako na sluh koji je upitno dali imam uopce, ali eto nekad me tako povuce cisto da sam sebe preispitam malo, tako da cesto znam tako mislit da bi mozda i znao nes iddrndat na tim kojekakvim instrumentima, inace muzika mi je dosta velika inspiracija u svem sto radim i nekad i ja pomislim da se pokusam bavit nekom svojom vrstom, al eto nekako unatoc tome sto mi je sve nekako pri ruci nikako da za prave pokusam nesto, valjda me to ne privlaci dovoljno da bi se odvazio tak sta napravit, a opet i ne ostavlja me ravnodusnim, vjerojatno je to sto danas ljudi ne znaju bit potpora, pa i na sebi vidim cesto da inat puno bolje djeluje od potpore i kojekakve podrske, u stvari inat cesto djeluje bas zato sto nedostaje potpora u bilo cem, ne samo u glazbi i tak tim stvarima, danas je takvo doba da svi misle da su najpametniji, a i ja sam onda u zadnje vrijeme uzeo sebi za pravo da sebe smatram pametnim ipak to je kazu dobro za samopouzdanje iako je odustajem od svog dozivljaja pameti kad vidim da bi mogo ispast glup, tako na neki nacin sacuvam sebe od preispitivanja pameti od strane drugih, iako u zadnje vrijeme mi nekako oslabilo to misljenje prema drugima, u smislu da me ne zamara previse sto drugi misle. mozda sam na neki nacin tu svoju tvrdoglavost, ne mislim na onu tvrdoglavost koju ljudi utrpaju kad pjevaju hvalospjeve o sebi da bi ispali zanimljiviji drugima, to nije zanimljiva tvrdoglavost, nego tvrdoglavost koja me je nedavno dosta ogranicavala u nekim mojim odlukama i razmisljanjima i sada u zadnje vrijeme sam tu svoju, nazovimo ju manu nekako okrenio u svoju korist, sto se nebi bas moglo rec u korist ljudi oko mene, ali mislim da je vrijeme da prestanem da se zavaravam, da ok, lijepo je mislit da se sve moze lijepo rjesit i da moze bit fino, ali ipak prvo se treba gledat na sebe i pobrinut se za svoje dupe pa onda gledat druge, u stvari ne moze nitko ni bit od pomoci drugima ako nije sebe doveo u red, sad sam promasio jedan zarez kod ako ako me moja pamet dobro sluzi, al nema veze i onako ne stavljam tocku unutar kilometar teksta pa nema veze, nego tako nedostatak te podrske me nekako poceo cak i ljutit na neki nacin, ali eto kod mene ta nekakva ljutnja prema svijetu i to podcjenjivanje mene kao covjeka djeluje kao neka vrsta poticaja. shvatio sam da u jednu ruku i volim kad me ljudi podcjenjuju bar malo, onako da misle da nisam sposoban za neke stvari i da nemam pojma i tak to, sto je danas jako cesto da ljudi jedni drugima prebacuju pa se vrijeđaju, a ja nekako pogotovo u zadnje vrijeme ili se kaze u posljednje vrijeme, ok nema veze u posljednje vrijeme ja nekako to koristim za neku svoju motivaciju, da svima dokazem da su u krivu i da onda samo stanem i slatko se nasmijem kad oni sami skuze u svojoj glavi da su u krivu bili cijelo to vrijeme. mozda i je malo onako pokvareno u jednu ruku, ali mora se i to nekada, u stvari to je dobro cesto radit, daje taj jedan osjecaj vaznosti, bar meni, a sad ako cemo gledat ljude koji ne mogu to tolerirat onda opet sami sebe ogranicujemo na jako uzak krug aktivnosti i razmisljanja, a meni se to ne sviđa, ne volim one ukocene linije razmisljanja, pretbaranja pred ljudima, glumu bez pokrica i slicne stvari, nisam stvoren da budem frajer na kredit i onda se ni ne trudim bit jedan od njih, zivim sa jednim i to mi je sasvim dovoljno za ovaj zivot, cisto da imam sta za gledat zanimljivog preko dana. kolko god mislim da mi je jedan moj nadimak dan onako bezveze, uvjek see vracam na njega u takvim situacijama i mislim si kako se poklopi fino koda je taj biser koji me prvi put tako nazvo znao neke stvari koje ni ja tog dana nisam znao, al dobro nema to ni veze sad, sad me pobunila muzika.

e da nekidam mi tako jedna osoba rekla da je cula neki biser na radiu, nesto o projateljima i prijateljstvu, pa se malo zapitam, kazu prijatelj je onaj tko ti pomogne kad treba i bla bla, te shemice, kad zaglavis da ne bude ono joj ovo ono, nego da uskoci i izvuce te iz govana, kad moram bit prost. onda opet kad okrenemo tu definiciju dođemo na onu foru da ti netko valja samo kad mu trebas, ono tradicionalno iskoristavanje, to svi imaju i u krugu uze obitelji, ako netko nema eto bas mi je drago zbog njega i blago njemu, ali vecina ipak ima mislim, tj. ja sam bar tako uvjeren, ako sam u krivu ok, nije da me puno brine, u stvari tko nema u uzem krugu obitelji ima u sirem ili na poslu ili u drustvu, ili upravo ima jednog takvog tog nazovimo ga prijatelja koji zna samo doc trazit uslugu kad nesto treba, a opet po definiciji ako mu onda ne pomognes ti kao nisi prijatelj njemu, a ako on ne trazi pomoc od tebe kad zaglavi onda on tebe ne smatra svojim prijateljem kad ne moze od tebe zatrazit pomoc kad mu treba, tako da kako god okrenes to prijateljstvo uvjek ispadne da ti i najbolji prijatelj nije prijatelj i da nitko ne moze bit prijatelju prijatelj, a ima ona jos jedna pametna, kaze vako, "neprijatelj mog prijatelja ne moze bit moj prijatelj" ili sto bi bilo netko tko nije prijatelj tom mom prijatelju koji u stvari nije ni meni prijatelj ne moze bit moj prijatelj, a u stvari ni ovaj moj prijatelj na prvom mjestu ne moze da mi bude prijatelj kad u stvari nije prijateljski da trazi uslugu kad mu zatreba ili da meni samo radi usluge da mi bude prijatelj, u stvari prijateljstvo je ko kurvanje, ili bolje receno kuja, prave prijatelje se onda po tim pametnim pricama samo iskoristava, a neprijatelje izbjegava ili u stvari ako smo normalni za neprijatelje nas zaboli kurac, tako da ispada da smo bolji prema neprijateljima nego prema najboljim prijateljima, neprijatelj nece nama radit nikakvu uslugu na lijepe oci i tako automatski nas sprijecava da ga iskoristavamo, a i kad on od nas trazi uslugu mi mu necemo napravit i onda sprjecavamo neprijatelja da nas iskoristava i uzajamno si pravimo uslugu da budemo ko fol bolji ljudi, tako da ispadne da bas zbog prijateljstva ima sranja, da smo svi neprijatelji bili bi veci prijatelji nego ovako kad imamo prijatelje, prema kojima se naravno ponasamo kao prema neprijateljima, a i oni isto tako prema nama, naravno to nitko u prvu ruku nije izgleda svjestan ni dok pomaze, a ni dok trazi uslugu, nego uvjek kasno skuze svi, malo im retardirano paljenje za 2°, treba nabacit jedno 4° naprijed pa da budu 2° u plisu ili unaprijed sto bi se reklo da ranije upale, prije nego ih itko prejebe, al opet onda kad nekad naletimo na takvu osobu koja sebe stiti i od prijatelja i neprijatelja opet onda svi krenu da se prave pametni kao i inace, to je normalno, pa krenu sa kojekakvim neprijateljskim mislima i komentarima, a nisu ni svjesni da su takve osobe iako su jako rijetke u stvari njima najveci "pravi" prijatelji, dok su im prijatelji koji sjede upravo pored njih najveci naprijatelji i ogranicenje. istko ko sto se cesto vjerujem dosta ljudi moze tako osjecati i prema najblizim osobama iz bitelji, kolko god im bili bliski i dragi i sta ja znam sta sve ne, opet bas te osobe od kojih se na neki nacin puno i osekuje i prema kojima se ima najbolje misljenje znaju bit najvece ogranicenje i prepreka u ostvarenju nekih ciljeva koji su eto doticnoj ocobi koja se nađe u takvoj situaciji recimo tog trena jako vazne, u krajnjem slucaju i za samu srecu te jedinke, jel ipak sve sto radimo radimo zbog tog osjecaja, onako kad samo onaj glupi smjesak ispliva na lice, u stvari ne mora ni doc do smjeska, ali se oci uvjek nasmjese bar malo i mislimo kako smo konacno napravili taj jedan pišljivi korak gore po tim nekim stepenicama o kojim svi pricaju, a nitko ih nije vidio.
e pa meni je sve sto radim opravdano i vrijedno svih zajebancija kad bar na trenutak pomislim da sam vidio i nagazio tu stepenicu, taj osjecaj da si napola zagazio iz rupe. sto vise treba ikome od osjecaja da je nesto postigo i da su sve te pizdarije nevazno kolko ih je netko imao i prosao, ali kad si nekim detaljima to mozemo bar malo opravdat, nema boljeg osjecaja od toga... .. .

u stvari nekad samo treba trenutak mira da covjek malo pogleda oko sebe, nije potrebno cesto uopce ni napravit nesto, nego samo pogledat oko sebe i shvatit u stvari da je sve ok, sto ja znam rec fino, recimo da se upravo sad i ja tako osjecam, bas mi je fino iako ja i kad najjace zaglibim u nesto kazem da mi je fino i fantasticno, al mozda je to bas zato i tolko razlicito ko fol nama, kad je u stvari isto, bar se meni tako cini po tome sto sam ja imo srece proc, nekad je jednako kad covjek uspije i misli da sve ima i kad covjek ujebe nes gadno i skonta da je opizdio dupetom direkt na pod i da nema nista, dođe ta jedna faza kad jednostavno ni vrijeme ne igra nikakvu ulogu vise i tih par trenutaka onako bas bide svejedno, nis vise nije vazno, nema nikakvih briga ni zurbe, samo taj neki fini smirujuci osjecaj kad jednostavno tamo negdje u mracnom dijelu uma znamo da nas ceka jos puno toga i puno pizdarija, ali to samo ostavimo za neko drugo vrijeme i koristimo trenutak samo za sebe.

i onda netko kaze kako mi je tesko u zivotu i kako je zivot okrutan i nepravedan, pa ja na to samo kazem da ljudi svasta pricaju a od sve te price puno toga seru, pa da pa nije ni meni krasno, mislim je, ali ljudi to povezuju cesto sa imastinom, gle ovaj ima ovo, gle ovaj ono, u stvari na kolicinu se inace sugerira, al nije bitno, ljudi su jako ograniceni, u zadnje vrijeme sve vise i vise, samo se spusta sve i nazaduje, tako da za one preostale donekle normalne, bar ova klasa koju ja smatram normalnom oni ce uskoro doci na svoje, kad vecina naglo uzmakne nazad ko sto su krenili, al onda ce opet bit druga vremena i opet ce se upitar prsti u ljude koji su dali nesto od sebe da bi im bilo dobro i da ih ne brine misljenje drugih, onda ce se opet pricat kako su oni losi i kako su prevarili ovog ili prevarili onog, al to je ljudska bolest i to jedna od najtezih bolesti koje haraju ovim svijetom i na nasu zalost neizljeciva je i nikad nece ni bit mogucnost da se ikako izljeci, bar sam ja uvjeren da za zavist i ljubomoru ne postoji lijek, a i kao sto svi sebe smatraju najpametnijim, tako onda i ja sebe smatram najpematnijim i mislim da sam u pravu, reko bi znam, ali ja nisam svi tako da imam svoju nijasnu pa samo mislim.

dosta za ovaj put, i da znam da sad naslov nema bas smisla... .. .

nemam pojma koji naslov da stavim, vidit cu kako ce se razvit, evo me ne sjedim malo tu pred ekranom i blesam, nema nikog da gnjavim, svi se razbjezali, pa i oni koji su bili tu do koji moment nestali su, valjd anema smisla da mene slusaju, al zato ja ovdje mogu pisat sta mi padne na pamet zato. takoc, sad si bas gledam ne valja iskren bit nikad, a to mislim ozbiljno iako sam dosta neozbiljan na netu, al dobro izgleda da to samo meni tako izgleda svima sam nekako ko neki ozbiljni lik, no dobro tako sad bas malo ja poceo nes iz glave bacat sto mislim i svi pobjegli, pa si malo mislim kako bi bilo dobro prestat ot radit, nema tu bas nekog interesa za te moje nazovimo ih misli, tj. bolje pod navodnike te misli, "misli" e tako je bolje, pa da, bas mi tupav naslov posta, al ostavit cu ga, kad mi to nekako preslo u postapalicu pored onih mojih standardnih i sad me malo bed pisat tu nes da nebi procito netko ko me kao zna, tj cita ovo izgleda par ocoba koje me kao poznaju, a u stvari kad pogledam realno i ozbiljno ko sto se stalno ocekuje od mene ispada da me nitko ni nepozna, tak da mogu sta ocu, kom ne pasem nek produzi dalje tako mi je prije dobro islo, je da sam bio nekako, pa da, al je bilo super, bio sam bar ko mali klinjo bezbrizan sto bi se reklo, tj. bar nisam te brige dozivljavo ko sto sad nekad znam sjest i razmisljat o nekim stvarima i sta ce i kako bit, i opet onda nakon nekog vremena dođem do toga da se samo umaram sa tim razmisljanjima i nikakve koristi od toga, samo svaki put jedna sjeda dođe, a ne mrdnem se ni malo ni naprijed ni nazad sa tim pizdarijama i kakve onda koristi od toga, jedino sto sam uvjek sanjo da imam potpuno bijelu kosu, mozda mi u tome pomogne ta moja glupa navika, al imam onda jos dosta posla dok mi sve ne pređu na sjede ili sijede ili kako se vec pise, da znam da mi je gramatika naprijateljica, al eto, ne voli ona mene pa ne volim ni ja nju, al dobro, nema veze. opet kad malo pogledam bas nekidan sam sluso jedan razgovor, tj pricu o tim sjedim, i kao stres vamo tamo kako to ide i bas si gledam malo kako u stvari na kosi ni nemam sjedih ali u bravi mi izbijaju vec unazad par godina i mislim si kako bi moglo ispast da imam bijelu bradu, a da mi kosa ostane normalna, to bi bilo ludo, ko strasilo bi bio.
evo sad me prekine, sad sam se pogubio, ne znam sta sam mislio sad, aj sad cu nastavit samo dok se dozovem.

u stvari necu vise pisat, stavio bi neku pjesmicu sad al to mi nekako jadno postalo tu rijeci neke stavljat i spotice koje nitko ni ne pogleda, tak da, nema koristi, ja znam sta mislim i sve to, a bezveze to trpat tu da lapi, nego aj dosta od mene za ovaj put, navratim za par dana opet pa nasvrljam ponesto kad me opuca kakva ideja ili potreba za lajanjem.

uzivajte ili bar pokusajte uzivat kolko mozete.

ok, mala preinaka, nema vise super cjatkih sjikica, idemo dalje, mozda malo sredim dizajn uskoro, al to je samo mozda, avidim da mi vise nitko ni ne dolazi na blog pa mogu opet malo pisat kojekakve stvari, nes sam si zamisljo pomalo, al vidjet cemo kako bude isla realizacija, za sad je sve onako jos pos starom, ko fol nes pocimam malo radit, pa mogu da se izvlacim na ufuranu jadnu spiku kao da nemam vremena i tak te fore, pa cu malo to koristit, kao jadan ja nemam vremena stalno radim lol xD, no dobro kak bilo da bilo, u glavnom razmisljam si o biciklistickom klubu u nasem malom gradu, bas bi bilo fora tak sta, pa da se skupi raje za laufe preko vikenda, naravno kad malo okopni, sad je jos brrr brrr zima, al dalo bi se tak sta napravit, samo kom se da zajebavat, vjwerojatno nikom, a mozda se meni bude dalo, dok tak sta ne dođe onda cemo na divlje ganjat, ak ima zainteresiranih za laufat neke krace udaljenosti nek se javi kad okopni malo tamo u proljece pa se odemo proganjat, vikendom ili kako vec, moze nedjeljom poslje rucka, kad malo ohanemo ili kak vec, subota ce mi bit prebukirana najvjerojatnije tak da, premjestam vikend program na nedjelju i tako, a bit ce i preko tjedna vjerojatno svaki drugi dan ili kak vec, malo da odguzimo tak 40 kilometrica ili tak nes simbolicno.

to bi bilo to , sad sto cemo dalje, joj sad ce bozic i te pizdarijice opet, pa nova godina, vamo tamo, lampice borovi i ostale drangolije, aj dobro bar ce se malo sjajuckat po gradu, nece ovako sve dronjavo bit ko ovih dana, sad se svjetluca samo kad ti neki manijak opali daleka u facu lol xD, al sta ces mora i takvih bit, kom bi se smijali da su svi pametni.

i tako, ako ima zainteresiranih da se dođu ucit vozat samnom nek se jave pa ih ubacim jos dok je jeftina tarifa, sad ce izgleda opet nabijat cjene na vozacke, tak da, za one koji nisu znali ja sam na raspolaganju sto se tog pitanja tice, samo vicite. p.s. jako sam dobar ne tucem, pa cak ni ne vicem na nikog lol xD
bas sam krasan :D

sta jos ima novo, hm, ma to bi bilo sad ovako okvirno recimo sve, ak nes iskrsne novo ja nadostiklam ovdje, al mislim da ce nekih par dana bit mir sad, tako da...

ak ima netko da se oce reklamirat imam boxova praznih pa nek vice, cak necu ni naplatit lol, kad ima tolko puno prometa na blogu pa ne stignem svima naplatit i onda reko idem ja u dobrotvore pa cu za đabe xD

i sad si mislis e da je vise ovakvih ko ovaj decko, a i ja kazem da je vise ovakvih svijet bi bio pun budala, nebi bar bilo briga i problema xD

aj dosta sad sam se kao raspiso nes i vamos tamos, al bilo bi dosta za danas, uzivajte, bok bok

puse ne saljem :P